Svakodnevno se na jadranskoj obali formiraju različita tijela koja nastoje ojačati i koliko je moguće nametnuti vlastiti pogled na stanje i budućnost tog prostora. Intenzivan angažman javne politike, stranog tržišta , građevinskih tvrtki, mještana i građana, stanara i posjetitelja, konzervatora, ekologa, arhitekata i brojnih drugih stvara kompleksan socijalni materijal za gradnju. Neprekidni pregovori o budućoj građevini koji se kreću od očekivanja autohtonosti, naslućivanja suvremenosti, praćenja trendova i zalaganja za tradiciju, kroz mnoštvo osobnih pogleda i institucionaliziranih stavova, otvaraju prilike i nude razloge za osmišljanje novih arhitektonskih vrsta i do sada nepoznatih arhitektonskih sklopova. Različiti diskursi, međusobno suprotstavljeni ili kompatibilni, ocrtavaju pozicije i koncepcije u čijem međuodnosu nastaje izgrađeni okoliš na obali. Pregled nad diskursom i mogućnost intervencije u njega stvara bazen genetskog materijala arhitekture od kojeg se očekuje sinteza novih prostornih odnosa.